Crna mačka, bijeli pas
Kameni zid koji dijeli dva dvora je razmeđa svjetova, sa istočne strane zida živi crna mačka, a sa zapadne bijeli pas.
Uz mačku živi Luči koja ju ljeti ne pušta u kuću. Zove je Crna, jer u Lučinom svijetu mačke nemaju ljudska imena. Uloga Crne u tom svijetu je da lovi miševe koji zalutaju u dvor i sluša monologe usamljene udovice. Zimi Crna živi i u kući ali samo zato što su Lučine noge vječno smrznute i jedino ih mačje krzno može ugrijati.
Pas Bonino u kući zapadno od zida ljetuje. On i Fenita žive u Gradu, na otok pristižu negdje u lipnju i ostaju do listopada. Boninov život je psećegrofovski, on ne mora loviti miševe i slušati čangrizave tirade. Fenita se prema njemu ponaša poput zaljubljenog batlera.
Lučin dvor ima odrinu od loze, Fenitin od bugenvilije. U pitarima na istoku rastu petrusimul, selen, pome, murtila, ružmarin, đirani. Na zapadu ruže, sukulenti i jedna palma.
Njih dvije uopće ne razgovaraju. Ponekad Luči sjedi u hladu vinove loze, čisti biži i pjeva starinske ljubavne pjesme onim svojim glasom boje tamnog meda. Fenita leži u šezlongu s druge strane zida i spuštenih kapaka upija taj glas neko vrijeme, onda se priključi svojim kristalnim sopranom. To pjevanje je sve što je ostalo od nekadašnjeg velikog prijateljstva.
One su skupa odrastale na škoju, učile plivati, skakati na glavu sa sika, hvatati čambrke u šaku, brzo ih ubaciti u usta i progutati, uz drhtaj cijelog tijela. Sjedile su u istoj klupi u pučkoj školi, zajedno učile. Zimi su trčale na rivu gledati kako vapor arivaje i vezuje se na đigu. Skupa su čeznule za svijetom izvan škoja, sanjarile i kovale planove. I pjevale, pjevale, na putu do škole, na plaži, na zidiću u sumrak…
Kad su stasale do dobi za srednju školu prijateljstvo je počelo blijediti.
Luči se zaljubila u Andru ribara, zaboravila na svijet izvan škoja i odustala od škole. Za koju godinu se udala, zaljubljenost je nije napuštala sve dok joj more nije uzelo Andru. Njegovu brodicu je skršila nevera, a tijelo progutale ribe. Ostala je sama. I sad, već stara, znala je osjetiti fantomsku bol za Androm, onu istu koju ćute ljudi u dijelu tijela kojeg više nema, koji je odsječen.
Fenita je odselila u Split i ostvarila san da postane operna pjevačica u teatru. Posao joj je bio veći od života, njeno prozaično ja nastanile su nesretne heroine, iskakala je iz magičnog svijeta pozornice u svakodnevni život i vraćala se na bis pred publiku. Na završetku karijere ostala je samo stara cura.
“Što je ovo, a? Nesto jako lijepo! Nesto za moje malo srce! Jagodice! Slatke, crvene jagodice! Ajde, zini, srce! Papaj jagodice!¨”
Luči pogleda Crnu i šapne: “Pošempjala je skroz!”
Propne se na prste i virne preko zida. Fenita je čučala pred Boninom s tanjurom punim zrelih crvenih jagoda i kučarinom mu stavljala jednu po jednu u razjapljenu čeljust. Bonino je gutao jagode i jezikom oblizivao njušku.
“Sveti moj Ante Padovanski, ona je propjo pošempjala!”
Crna je napeto promatrala prizor sa zida, podigla oštro rep u vis i skočila između tanjura i Bonina. Fenita je vrisnula i ispustila tanjur na popločani pod, rasprskao se u stotinu djelića, jagode su se zakotrljale po dvoru.
Bonino se sagnuo i kao iznenada probuđen vinuo u skok, iskezio zube i zgrabio Crnu za vrat.
Čeljust je metalno zveknula, čulo se krckanje kosti. Krv je prsnula u mlazu na Fenitinu bijelu haljinu.
Luči je klonula uz zid razrogačenih očiju, iz grla joj je izlazio zvuk sličan škripi vrata.
Smilja Savin, rođena 1955., naturalizirana je Kaštelanka, neprolaznom ljubavlju vezana za čarobni grad Split, mitsko mjesto djetinjstva i mladosti. Pisanje kratkih priča izniklo je iz debelog taloga čitateljskog i životnog iskustva. Priče su joj objavljivane u časopisu Autsajderski fragmenti Instituta Vlado Gotovac, Balkanskom Književnom Glasniku (web izdanje), Radio Gornji Grad (web izdanje), online časopisu Književnost uživo, raznim književnim internetskim portalima (Arteist, Čitaj me i drugi), te u nekolicini zbornika (West Herzegovina Fest, The Split Mind). Učestvovala je u javnim čitanjima, bila članica splitske književne grupe NKV.
Budući da je Libartes neprofitna i volonterska organizacija, ukoliko možete i želite da podržite naš rad i finansijski, novac možete uplatiti kao mesečnu donaciju preko Patreona, ili na račun:
205-0000000270414-57 (dinarski, Komercijalna banka)
205-0070800051760-42 (devizni, Komercijalna banka) SWIFT/BIC: KOBBRSBGXXX
Hvala!