Image default
Proza

Mikica Ilić: Dosije „Sudnji dan”

Lako je naučiti životinju,
lako je naučiti prostaka,
ali je teško naučiti onoga
ko je nenaučen već postao
učitelj drugima.

Vladika Nikolaj

1.

Izveštaj

Oblasnom komitetu br. 1588/8-5,
16. april 1985. god, strogo pov.

Učenik Todorović Nemanja rođ. 26.05.1972. god. u Nemenikućama, od oca Lazara i majke Mileve, rođ. Stanković, dana 15.04.1985. god. na času srpskohrvatskog jezika istupio je sa neprihvatljivim i nazadnim idejama, direktno podrivajući naš socijalistički sistem. Imenovani je toga dana, radeći pismeni zadatak na temu ,,Tehnika i nauka na pragu XXI veka i njihov uticaj na razvoj našeg socijalističkog društva”, izneo niz kompromitujućih činjenica na račun našeg samoupravnog sistema. U svom zadatku ispoljavao je pesimizam u pogledu razvoja socijalizma, govoreći o nekakvim religioznim nebulozama, vezanim za navodni sudnji dan i tobožnji drugi Hristov dolazak, i sve u tom smislu… Izlaganje ovog nazadnog crkvenog učenja izazvalo je veliki skandal i vidno uznemirenje kod drugih učenika.

Gorepomenuti učenik od ranije je pokazivao izvesne znake nedovoljno razvijene društvenopolitičke svesti i prilikom razgovora sa svojim vršnjacima više puta je pokretao nazadne religiozne teme. Jednom prilikom, na moju provokaciju od koga dobija religiozna saznanja, odgovorio je da ga u tome podučava baba, pomalo i maćeha, ali i otac, drug Lazar, inače predsednik SSRN MZ Nemenikuće, što naročito zabrinjava i baca novu svetlost na ceo slučaj. Tom prilikom je omladinac Todorović još izjavio sledeće: ,,U mojoj kući se oduvek potajno slavi Sveti Nikola i svešteniku se redovno plaća parohijal”.

Preporuka: obratiti pažnju na to s kim se sastaje i na kojim mestima se kreće omladinac Nemanja Todorović. Diskretno ga pratiti i beležiti iskaze.

KG-TIGAR 1065-443

2.

Pismeni zadatak iz srpskohrvatskog jezika

 

Učenik: Todorović Nemanja 15. IV 1985. god.

Tehnika i nauka na pragu XXI veka i njihov uticaj na razvoj našeg socijalističkog društva

Svaki tehnički i naučni pronalazak nosi u sebi napredak, a istovremeno i čitav niz loših i štetnih stvari. Čovek je takav stvor da štogod lepo i pametno zamisli pogrešno uradi. Misli da je koristan, a uglavnom pravi štetu i sebi i prirodi.

Davno, u praistoriji, čovek je pronašao vatru i točak da mu pomažu i koriste u svakodnevnom životu. Ali sa vatrom su došli požari, a sa točkom saobraćaj. Alfred Nobel je izmislio dinamit da se njime rudnici miniraju i ruda vadi, a čovek od toga napravio oružje, pa pobio stotine miliona drugih ljudi. Kada se pojavio dizel – motor industrija je počela naglo da cveta, a sa industrijskim razvojem i priroda je počela da strada. Sad se vode ratovi za crno zlato, asfaltiraju poljane i proplanci, a ptica i cveća je sve manje. Električna energija je, osim elektrifikacije i lagodnog života, donela termoelektrane i površinske kopove, mrtve reke, zagađenu vodu i vazduh, potopljene kanjone… Atomska energija trebalo je sve ove nedostatke da otkloni, ali je, umesto toga, donela Hirošimu i Nagasaki.

Mislim da će u tom XXI veku, ako ga uopšte i bude, čovek sam sebe načisto da uništi. Postoje i dokazi za to. U Svetom pismu piše, u knjizi Otkrivenja, da će propast sveta neminovno doći, samo se ne zna tačno kada. Tu piše još i ovo: desiće se strašne oluje, poplave, suše, požari i zemljotresi, vodiće se dugi ratovi i mrtvi će zavideti živima (sve se ovo već dešava u naše vreme), a potom će doći antihrist, rođen od đavola i bludne devojke i vladaće celim svetom neko vreme. To može da bude, recimo, predsednik Amerike, generalni sekretar Ujedinjenih nacija, rimski Papa, ili neko drugi tako moćan. Antihrist će vladati svojim sledbenicima preko nekih naučnih dostignuća, kao što su televizija, telefonija, radio, samo što će to biti još savremenije i zgodnije da se prati svaki čovek na svakom mestu šta radi i o čemu misli. Ceo svet će postati jedno veliko selo, a tim selom će vladati najgori od najgorih ljudi, prema kojem su Napoleon, Hitler i Staljin mala deca. Antihrist će obeležiti svoje sledbenike posebnim znakom, daće im sva zemaljska blaga da mu se poklone i veći deo čovečanstva će pokleknuti i predati dušu đavolu. Oni malobrojni koji ostanu verni Gospodu, biće proganjani i mučeni, neće moći da prodaju ni kupuju, biće obespravljeni i umiraće od gladi i patnji. Blago onom ko ne dočeka ova vremena. Biće to poslednje kušanje grešnog ljudskog roda posle kojeg će doći Isus Hristos po drugi put na zemlju, među ljude, savladaće zver i baciti je u okove, pa će onda da sudi živima i mrtvima po delima njihovim. Tad će biti sveopšte vaskrsnuće mrtvih i ljudi će ići u Carstvo nebesko ili u oganj večni, u zavisnosti od toga kakvi su bili u zemaljskom životu.

Tako će biti na kraju sveta, samo što ni anđeli na nebu ne znaju kada će to biti tačno i niko drugi ne zna osim Boga na nebesima, ali ja mislim da će to biti sigurno baš u tom XXI veku, a to sve zato što već imaju neki znaci, to jest, suše, zemljotresi i ratovi svuda po svetu i ljudi koji sve više greše, a ne kaju se.
Tako će da bude u XXI veku.

nedovoljan (1) D. Stefanović

3.

Prilozi problematici školskog vaspitanja u svetlu iskorenjivanja nazadnih društvenih pojava

 

(Delovi stručnog rada objavljenog u „Prosvetnoj delatnosti”, glasniku prosvetnih radnika Srbije, br. 183, god. 1985.)

…jer danas i ovde naše socijalističko školstvo nema samo obrazovnu funkciju, nego je neophodno da naglasimo i njegovu vaspitnu ulogu.
Prilikom rada sa decom iz ruralnih, zaostalih područja pedagozi se susreću sa brojnim i teško iskorenjivim pojavama verske zatucanosti. Učenici donose iz svojih porodica religiozna predubeđenja usled neprosvećenosti roditelja i uticaja sredine, te tako veoma često padaju u primitivni verski zanos, koji se negativno odražava na njihov dalji psihofizički razvoj i izgradnju društvenopolitičke svesti…

…U svojoj dugogodišnjoj pedagoškoj praksi susretala sam se više puta sa ekstremnim slučajevima nazadnog hrišćanskog poimanja stvarnosti od strane pojedinih učenika. Navešću nekoliko tipičnih primera verske zatucanosti među seoskom omladinom: u jednom malom, planinskom selu na Zlatiboru, u kojem sam službovala šest godina kao nastavnica srpskohrvatskog jezika, pojedini učenici ne bi dolazili na nastavu ukoliko bi tog dana padao neki od velikih hrišćanskih praznika, za Uskrs bi donosili u školu farbana jaja, a na moje uporne sugestije i objašnjenja da se radi o primitivnim, prevaziđenim običajima odgovarali su da ih tome uče roditelji. Slikovit je i primer trinaestogodišnjeg učenika N.T. koji je, prilikom izrade pismenog zadatka na veoma podsticajnu i zanimljivu temu: ,,Tehnika i nauka na pragu XXI veka i njihov uticaj na razvoj našeg Socijalističkog Samoupravnog Društva”, svoje viđenje trećeg milenijuma obojio crnim tonovima religioznog buncanja. Po njegovom viđenju XXI vek će ljudskom rodu doneti sigurnu propast usled ,,grehova čovečanstva” i ,,sudnjeg dana” koji nam predstoji. Učenik dalje govori u svom radu o ,,drugom Hristovom dolasku”, ,,vaskrsenju mrtvih” i drugim ,,eshatološkim” besmislicama, pa se opravdano može postaviti pitanje ko je kriv za ovakvo skretanje mladog N.T. koji je, inače, odličan učenik i veoma uzoran omladinac. Ocena nedovoljan koju je učenik dobio za svoj pismeni rad, kao i upućivanje kod školskog psihologa na razgovor samo su početne, nedovoljne mere za preventivno suzbijanje sličnih pojava. Neophodan je studiozniji rad po ovom pitanju, kao i koordinisana akcija kulturno – prosvetnih ustanova. Smemo li skrštenih ruku da gledamo kako crkva upropašćava omladinu i da ne reagujemo na ovakve provokacije?…

…Veoma je teško boriti se sa verskom pošasti jer je ona duboko ukorenjena u svest neobrazovanih, priprostih ljudi. Borba protiv crkve predstavlja za nas, prosvetne radnike, jedan od prioritetnih ciljeva u osposobljavanju mladih naraštaja za buduće radne zadatke. To je jedna herojska, gigantska bitka koja će nas konačno svrstati u red razvijenih, socijalističkih naroda…

Titovo Užice, 1985. god.
prof. Draginja Stefanović

4.

Mišljenje o psihičkom stanju učenika Nemanje Todorovića

 

Učenik Nemanja Todorović u toku dosadašnjeg školovanja pokazivao je odlične rezultate prilikom testova provere psihofizičkih sposobnosti. U nastavi se ističe izvanrednim rezultatima u savladavanju školskog gradiva, kao i primernim ponašanjem.
Međutim, pažljivim posmatranjem i praćenjem u periodu od mesec dana, u toku kojeg je sa učenikom podrobno vođen razgovor u više navrata, sve sa ciljem davanja stručnog mišljenja o psihičkoj uravnoteženosti gorepomenutog učenika, dajem sledeće mišljenje: Učenik Todorović pokazuje znake duboke religiozne psihoze, izazvane obuzetošću mitom o ,,sudnjem danu”, kao i znake blage intelektualne zaostalosti, prouzrokovane sredinom u kojoj je odrastao.
Na učeniku se reflektuju izvesni psihički poremećaji izazvani traumama iz najranijeg detinjstva (smrt majke, odrastanje uz maćehu, očev alkoholizam…)
Dostignuća savremene psihopatologije stoje na stanovištu da se ovakvi psihotični napadi kod mlađe dece leče kombinovanom metodom koja iziskuje duži rad, te stoga preporučujem intezivno posmatranje u narednom vremenskom periodu.

Školski psiholog
15.05.1984. god.       Slobodan M. Živojinović

5.

,,POLITIKIN ZABAVNIK” – br. 3874 od 25.05.1985. godine,
rubrika: Verovali ili ne

Pre izvesnog vremena u malenom seocetu N. na obroncima Zlatibora izbila je prava panika među lokalnim stanovništvom kada je procurila ,,pouzdana informacija” o navodnom drugom Hristovom dolasku. Da apsurd bude veći, sve je poteklo iz osnovne škole ,,Narodni heroj Gvozden Smiljanić – Uča”, kada je jedan od učenika, očigledno na nagovor nekog starijeg, među drugovima proširio glasine o dolasku ,,sudnjeg dana”. Deca su raznela vest po kućama, pričajući roditeljima o skoroj ,,propasti sveta”. Ubrzo je svaki zaseok imao svoju verziju ,,proročanstva”, što je rezultiralo masovnim pokoljem sitne i krupne stoke. Naime, plašeći se da će ionako sve propasti, seljaci su poklali svu prasad, jagnjad i telad, gosteći se sedam dana. Sada, kad su shvatili da su podlo obmanuti i upropašćeni bez stočnog fonda, a od ,,propasti sveta” nema ništa, zlatiborski seljaci intezivno tragaju za izvorom dezinformacija, kako bi mu oni sami presudili pre ,,sudnjeg dana”.

A.R.


Mikica Ilić je rođen 1972. godine u Sremskoj Mitrovici. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Beogradu i apsolvirao na Bogoslovskom institutu SPC. Piše prozu, eseje i satiru. Dobio je više književnih priznanja, među kojima i nagradu za savremenu neobjavljenu pripovetku “Laza K. Lazarević” 2002. godine i “Srpsko pero” 2006. godine. Objavljivao je u književnoj periodici, zbornicima i antologijama, kao i na internetu. Zastupljen je u više zajedničkih izdanja. U izdanju Studentskog kulturnog centra iz Kragujevca objavio je 2003. godine knjigu pripovedaka “Zapadno – istočni divan”. Priče su mu prevođene na engleski, nemački i bugarski jezik.

Pročitajte sve tekstove ovog autora:
Mikica Ilić, proza (Igraj, igraj, igraj, avgust 2012)

Ovaj članak je objavljen u decembru 2012, u okviru temata Apokalipsa (malo) sutra.

Pročitajte sve tekstove objavljene u rubrici Proza.

Možda će vas interesovati i:

Nada Dušanić – Šta muškarci žele

Related posts

Amela Halilović, Priče

Ana Seferović – Posledice usamljenosti

Libartes

Gala Odanović – Deda srećne ruke

Libartes