Image default
Drama

Dejvid Batler: On kaže/Ona kaže

Sa engleskog prevela Milena Ilić Mladenović.

On kaže/Ona kaže

 

Sto u studentskoj menzi. DANI (20) sedi, ispred njega na poslužavniku je hamburger. EMER(20) prilazi sa poslužavnikom na kome je činija sa salatom.

EMER: Hej gospodine, hoće li ti smetati ako sednem ovde?

DANI: Imer! Isuse! (Uzdah) Šta, nema više menze u naučnom bloku?

EMER: Ima je, dušo. Ali koriste motorno ulje za kuvanje. (Seda. Uzdiše). Kakva ti je pljeskavica?

DANI: Neću da čujem ni reč o tome da je meso ubistvo! Ne brini. Kunem se da ima više mesa u sendviču od šperploče. (Uzdah). Kakva je tvoja hrana za zečeve?

EMER: Hmm.. Sendvič od šperploče počinje da zvuči primamljivo.

DANI: Ozbiljno, šta tražiš u umetničkom bloku?

EMER: Različitost, dušo. Znaš me.

DANI: Još od starih dana. Promenila si se. (Uzdah) Nova frizura?

EMER: Pogodak! Veomaaa pronicljivo. Ti izgledaš… kako se to kaže?

DANI: Pihhh! Kao vreća govana?

EMER: Kad si već pomenuo… Možda jedeš previše šperploča.

DANI: Ih! Kako idu studije?

EMER: Ne pitaj. Jebena elektronika!

DANI: Znači dobro?

EMER: Pa svake godine (zar ne?) Di se jedva provlači. Mislim jedva. Svake jeseni mora da ponavlja elektroniku. A ni ja ne mogu da je skapiram da ga jebeš. Sada i Čarliju ide loše. Pretpostavljam da će morati i on da ponavlja ovog puta.

DANI: Dakle, tvoj argument je da je posredi loše umrežavanje u porodici Folejevih?

EMER: Folejevi su genetski nesposobni da se nose sa elektronikom. To mogu da tvrdim. (Uzdah) Kako si ti?

DANI: Uh! Možemo li da se vratimo na razgovor o tvojoj hrani za zečeve?

EMER: Šefe koji ti je vrag?

DANI: Šta je s tobom Zeko Peko?

EMER: Ha! (Pokušava da zvuči ležerno.) Kako je Debs?

DANI: Ah!

EMER: Molim?

DANI: Imao sam osećaj da nismo ovde da bismo razgovarali o mojim studijama.

EMER: (Pauza) Pa? Kako je?

DANI: Debi? (Uzdah) Šta misliš kako može da bude?

EMER: Vidi. Znam da je… bila… (osvrće se).. U Kriznom centru za žrtve silovanja.

DANI: Da?

EMAR: Čarli mi je rekao.

DANI: Kapiram.

EMAR: Deni, ne znam šta ti je Debs rekla… (Uzdah) Zapravo, kako je ona? Mislim, da li ti je rekla bilo šta?

DANI: O čemu?

EMAR: Dani, to nije bilo silovanje.

DANI: Uf.

EMAR: Bila sam tamo. Malo pre toga, bila sam tamo. Bila je razvaljena.

DANI: Razvaljena?

EMAR: Od jebenog… alkohola. I naduvana. Znaš kako je hvata.

DANI: Reći ću ti ono što znam. Ono što ona zna. (Gleda okolo, zatim se naginje napred) Kada se sledećeg jutra probudila, nije imala odeće na sebi. Ni krpicu. Ko god da ju je stavio na krevet… promišljeno joj je pomogao da se svuče. (Uzdah) Zatim je pronašla svoj tampon. Bačen u ćošak.

EMAR: Grozno!

DANI: Da! Grozno. Mnogo joj je toga nejasno u vezi sa tom večeri, ali se jasno seća da ju je tvoj mali brat stavio u krevet. Toliko se seća. Dovukao ju je uz stepenice. (Tiše) Seća se i nekih drugih detalja, takođe.

EMAR: Ok. Ali zašto je nije stavio na svoj krevet? Ako je planirao… znaš već. Zašto ju je odveo u gostinsku sobu, pored svih kaputa, u koju svako može da uđe?

DANI: Ne znam šta mu je prolazilo kroz glavu.

EMAR je spustila svoj escajg i pomerila posudu iz koje jedva da je malo jela.

EMAR: Dan. Slušaj me. Čarli nije takav tip.

DANI: Takav tip?

EMAR: Ne bi uradio ništa slično. (Nategnuta pauza.) On kaže da ga je ona zapravo napala.

DANI: Ma kako da ne!

EMAR: Moraćeš da je skineš sa pijedestala, dušo.

DANI: Ispravka. Čarli Folej je prvo rekao da se ništa nije dogodilo. Nada! Tek nakon što je čuo da je ona izjavila šta se dogodilo, priznao je da je bilo nečeg među njima.

EMAR: (Uzdah) To i dalje ne znači da je u pitanju silovanje.

DANI: Pa kako bi ga ti nazvala?

EMAR: Da li je Debi rekla da je pokušala da se odupre?

DANI: Teško je bila u bilo kakvom stanju da pristane, Emar.

EMAR: Ok. Znaš šta mislim da se desilo? (Uzdah) Ti nikad nisi… uradio nešto čega se stidiš? Nikad se nisi probudio i rekao „Uh, jebi ga!“

DANI: Ne, nikada se nisam probudio i rekao „Uh, jebi ga, silovao sam nekog.“ Ne.

EMAR: Ne pitam te to.

DANI: A šta pitaš?

EMAR: Mislim da se tvoja ortakinja Debi probudila i pomislila „O, bože, zar opet?“ Jer ljudi su ulazili i izlazili iz te sobe cele noći. Uzimali svoje kapute. (Uzdah) Mrzim što moram da ti kažem, dušo, znam koliko ti se sviđa. Ali Debi Delani brzo dobija reputaciju fakultetske drolje.

DANI: (hladno) Ne vidim tvoju poentu.

EMAR: Koliko je poznata, njene fotke bi mogle da se nađu u svačijem telefonu.Trebalo bi malo da povede računa o sebi.

DANI: Čekaj, ona bi trebalo… šta? Da podrži ovu izmišljotinu tvog brata? Prilično neverodostojno, zar se ne slažeš?

EMAR: Stvarno? (Uzdah) Ok. Noć kada smo smo se spetljali.

DANI: Šta s’ tim?

EMAR: Čega se sećaš?

DANI: Bio sam iznenađen što se uopšte dogodilo, toga se sećam. Da budem iskren, nije bilo manje šokatno ni kada si me napustila tri nedelje kasnije.

EMAR: Nisam te napustila.

DANI: Ne? A šta si uradila?

EMAR: Raskinula sam sa tobom.

DANI: Semantika.

EMAR: Raskinula sam sa tobom kada je postalo očigledno da negiraš osećanja prema svojoj ortakinji, Debs.

DANI: Mojoj ortakinji Debs. Sama si rekla.

EMAR: Nemoj mi prodavati te fore. Prijateljstvo, kad ste poput Tvidldama i jebenog… Ma, to nije bila moja poenta. Moja poenta je, čega se sećaš te prve večeri?

DANI: Bila je Noć veštica.

EMAR: Eh. I?

DANI: Oboje smo bili razvaljeni. (Uzdah) Otišli smo kod mene.

EMAR: I onda?

DANI: Desilo se.

EMAR: Ok. Da li si pitao?

DANI: Pitao?

EMAR: (Pogleda okolo. Naglašava): Da li si eksplicitno pitao da li želim da imam seks sa tobom?

DANI: Šta je ovo? Daj, izlazili smo! Bili smo zajedno tri nedelje…

EMAR: Ali te prve noći… da li si pitao?

DANI: Šta pokušavaš da kažeš, Emar? Sada sam ja tebe silovao?

EMAR: Samo pokušavam da ti pokažem, dušo. Kako je lako preći liniju.

DANI: (Pauza. Odgurne nezavršeni hamburger) Zašto si ovde, Emar? Zašto si došla ovde?

EMAR: Želim da… razgovaraš sa njom. Tebe će da posluša.

DANI: I zapravo šta da joj kažem?

EMAR: Reci joj da ne podigne tužbu.

DANI: Nije na njoj da podiže optužbe. Trebalo bi Tužilaštvo da podigne optužbu. Ako smatraju da postoji slučaj. (Uzdah) Ona će biti svedokinja.

EMAR: Šta god! Isuse! (Uzdiše) Mislim, da li zaista želi da prolazi kroz sve to? Pored toga što će Tužilaštvo da joj kaže da ih za čitavu stvar boli dupe.

DANI: Ne, nije tako, Emar.

EMAR: Bio si tamo?

DANI: Poznajem Debi.

EMAR: A ja poznajem svog brata.

DANI: I gde nas to vodi?

EMAR: Do večeri kada smo se smuvali, zar ne? Ok. Bili smo u krevetu, zajedno. Soba se vrtela. Prvi put, nisam ti sklonila ruku. Dopustila sam ti. Pustila sam te da… znaš. Da me napališ. Ali drugi put? Dan, probudila sam se i shvatila da i dalje to radiš.

DANI: Nisi se bunila.

EMAR: Spavala sam.

DANI: Samo na početku.

EMAR: A to je u redu, zar ne?

DANI: Ali posle. Nisi se bunila posle.

EMAR: Bunim se sada.

DANI: Emar. To je bilo pre šest meseci.

EMAR: I? Ne postoji zastarelost slučaja kada je seks u pitanju.

DANI: Pa šta onda hoćeš da kažeš? Da nateram Debs da zaustavi čitavu stvar ili ćeš ti otići u policiju, jel se o tome radi?

EMAR: Ne! Isuse! Ono što govorim je da se – nezgode dešavaju. Između ljudi. (Uzdiše) Neću otići u policiju, Dani. Niti u Krizni centar za žrtve silovanja. Iskreno, nikada mi nije palo na um. Ali da mi je palo, zamisli kakav bih ti pakao od života napravila.

DANI: I dalje mi zvuči kao pretnja.

EMAR: Žao mi je ako je tako vidiš.

DANI: Kako očekuješ da je vidim?

DANI energično ustaje, udaljujući stolicu koja škripi

DANI: Ovo je sranje, Emar. I ti to znaš.

EMAR: Ideš?

DANI (Uzima poslužavnik.) Predavanje.

EMAR: Stvarno?

DANI: I dalje imamo predavanja. U umetničkom bloku.

EMAR: Istina. (Uzdiše) Vidi, Dan. Porazgovaraj sa njom, hoćeš li? (Dugo se gledaju u oči). Zbog mene, dušo.

DANI: I da kažem…?

EMAR: Samo porazgovaraj sa njom.

DANI: (odmahuje glavom) Uf!

DANI odlazi. EMAR ga posmatra kako odlazi, zatim uzima telefon i počinje da kuca poruku. Ne primećuje da se DANI vratio.

DANI: Ok.

EMAR; (duga pauza, sumnjičavo) Hoćeš li?

DANI: Rekao sam ok.

EMAR: Hej! Hvala.

DANI: Ma…

EMAR: Hvala, Deni. Zaista to mislim.

DANI: Znam da misliš. (Uzdiše. Odlazi) Vidimo se, Emar.

DANI izlazi. EMAR i dalje sedi. Zuri u mobilni, nehotice uzdrhti i skloni telefon sa strane,poraženo se sruči na sto.

Zavese sporo padaju.


Dejvid Batler je višestruko nagrađivani romanopisac, pesnik, pisac kratkih priča i dramatičar. Najnoviji od tri njegova objavljena romana, Grad Dis (Novo ostrvo), ušao je u uži izbor za irski roman godine 2015. godine. Njegova druga pesnička zbirka, All the Barbaric Glass, objavljena je 2017. godine u Doire Press-u. Njegov ciklus 11 pesama „Blackrock Sequence“, a Per Cent Literary Arts Comission, koju ilustruje njegov brat Džim, osvojila je nagradu World Illustrators 2018 (knjige, stručni odeljak). Arlen House će predstaviti njegovu drugu zbirku kratkih priča, Begunac, 2020. Književne nagrade uključuju MariaEdgeworth (dva puta), ITT / Red Line i Fish International Award za kratku priču; nagrade za dramsku zajednicu Škotske zajednice, Cork Arts Theatre i British Theatre Challenge; i nagrade Feile Filiochta, Ted McNulti, Brendan Kennelli i Poetry Ireland / Trocaire za poeziju. Njegova radio drama „Vigil“ ušla je u uži izbor za ZeBBie 2018. Dejvid redovno predaje u Centru irskih pisaca.https://davidbutlerauthor.wordpress.com/


Sa engleskog prevela Milena Ilić Mladenović.

Milena Ilić Mladenović, rođena 1986. Završila osnovne i master studije na Odseku za opštu književnost i teoriju književnosti na Filološkom fakultetu u Beogradu. Piše kratke priče i duge pesme, nespretne eseje, spretne recepte. Beleži priče svojih sinova. Piše roman za decu.

 

 


Ovaj članak je objavljen u martu 2020, u okviru temata Irski Libartes.


Pročitajte sve tekstove objavljene u rubrici Drama.

Related posts

Miloš Ristić – Nemoćni i svemoćni

Libartes

Drama u nastajanju

Libartes

Viktor Radonjić – Ekstenzirani odlomak iz drame Reteriranje kruga

Libartes