Image default
Poezija

Đovana Kristina Vivineto, Dvije pjesme

*

U to vrijeme svaka stvar

se objašnjavala jasnim riječima.

Slogovi izbrojeni prstima

naglašavali su ritam nevidljivoga.

Sve je bilo nadohvat ruke

sve razumljivo

i odmah tu iza ćoška

nije se još ugnijezdila varka.

Poezija je bila obzirnost

drugih vremena, nijemi poziv

ka stvarnoj prirodi stvari.

Tako skrivena da se pomiješa

s loptama, s lutkama

iz djetinjstva.

U to doba nije bilo nesreća

za pijuckanje, različitosti

za prikrivanje u širokoj odjeći

očeva za odbijanje i imena

za uhođenje na dnu lokvi.

Sve dok nije došla tranzicija

da obrne ploče po kojima korak

se otezao, da preokrene

kante igračaka – zazivajući

nevidljivu poeziju koja me okruživala.

Nikad se nisam upoznala

osim u bolu djeteta

da me upozori odjednom

tako podijeljenu. Tako

Ilustrovala: Marija Obradović

djelomičnu.


*

Kada se rodih moja majka

mi dade drevni dar,

dar vrača Tiresije:

da promijenim spol jedanput u životu.

Već od prvog plača shvati

da će moje odrastanje biti

pobuna odvajanja od mesa,

bratoubilačka borba između duha

i kože. Uništenje.

Tako mi je dala svoje haljine,

svoje cipele, svoje ruževe;

rekavši mi: “uzmi, sine moj,

postani to što jesi

ako to što već jesi ne možeš biti”.

Postadoh vračara, druga Tiresija.

Vježbah umijeće proročice

postadoh čarobnica, vještica, žena

i predadoh se šaputanju tijela

– prepustih se njegovom ženskom zavođenju.

Tada se moja majka

ovjekovječila u meni, učini me

kćerkom drugorođenom u moje vrijeme,

u kojem se može živjeti dobro pod uslovom

da se luta u krug, oslijepi

– da se prikrije, baš kao Tiresija,

misterija koja se ne može izreć

*Preveo sa italijanskogMatej Vrebac 


Đovana Kristina Vivineto je rođena na Sirakuzi 1994. Diplomirala savremenu književnost na Univerzitetu Sapienza u Rimu. Prije nego što su bile objedinjene u zbirci, pjesme je objavljivala u časopisu Atelier (n°86) i na sajtovima: Poetarum Silva, Atelier online, Pioggia Obliqua, Patria Letteratura, Carteggi Letterari, Poesia di Luigia Sorrentino, La Tigre di Carta, Nuovi Argomenti, Le Parole e Le Cose, Nazione Indiana i mnogim drugim stranicama i blogovima.  

Dolore minimo (bhs. Najmanja bol) je njezino prvo djelo, objavljuje u maju 2018. Izdavač Interlinea i prvo je djelo u stihovima u Italiji koje obrađuje tematiku transeksualnosti i rodne disforije. Uz predogovor Daicia-e Maraini i pogovor Alessandra Foa, zbirka se pojavila te ju je recenizirao veći dio nacionalnih novina, među kojima su:  cui «Il Fatto Quotidiano», «La Repubblica», «La Stampa», «Il Messaggero», «Il manifesto», «Il Sole 24 ORE», «Panorama», «Il Corriere della Sera», «La Sicilia», «Cosmopolitan», «Confidenze»: na televizijskom programu Rai Uno u sklopu programa “Il Caffè di Rai Uno” kojeg uređuje Yari Selvetella. 

 Biografiju priredio: Matej Vrebac 

 


Matej Vrebac (1997) – završava master studij talijanskog jezika i književnosti i komparativne književosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Bavi se književnom kritikom i prevođenjem.

Related posts

Zabranjivani nemački pesnici: Erih Mizam, Ernst Toler, Kurt Tuholski

Libartes

Ana Miloš, Ulice

Adrijan Kasnic, Izbor

Libartes