*
U to vrijeme svaka stvar
se objašnjavala jasnim riječima.
Slogovi izbrojeni prstima
naglašavali su ritam nevidljivoga.
Sve je bilo nadohvat ruke
sve razumljivo
i odmah tu iza ćoška
nije se još ugnijezdila varka.
Poezija je bila obzirnost
drugih vremena, nijemi poziv
ka stvarnoj prirodi stvari.
Tako skrivena da se pomiješa
s loptama, s lutkama
iz djetinjstva.
U to doba nije bilo nesreća
za pijuckanje, različitosti
za prikrivanje u širokoj odjeći
očeva za odbijanje i imena
za uhođenje na dnu lokvi.
Sve dok nije došla tranzicija
da obrne ploče po kojima korak
se otezao, da preokrene
kante igračaka – zazivajući
nevidljivu poeziju koja me okruživala.
Nikad se nisam upoznala
osim u bolu djeteta
da me upozori odjednom
tako podijeljenu. Tako
djelomičnu.
*
Kada se rodih moja majka
mi dade drevni dar,
dar vrača Tiresije:
da promijenim spol jedanput u životu.
Već od prvog plača shvati
da će moje odrastanje biti
pobuna odvajanja od mesa,
bratoubilačka borba između duha
i kože. Uništenje.
Tako mi je dala svoje haljine,
svoje cipele, svoje ruževe;
rekavši mi: “uzmi, sine moj,
postani to što jesi
ako to što već jesi ne možeš biti”.
Postadoh vračara, druga Tiresija.
Vježbah umijeće proročice
postadoh čarobnica, vještica, žena
i predadoh se šaputanju tijela
– prepustih se njegovom ženskom zavođenju.
Tada se moja majka
ovjekovječila u meni, učini me
kćerkom drugorođenom u moje vrijeme,
u kojem se može živjeti dobro pod uslovom
da se luta u krug, oslijepi
– da se prikrije, baš kao Tiresija,
misterija koja se ne može izreć
*Preveo sa italijanskog: Matej Vrebac
Đovana Kristina Vivineto je rođena na Sirakuzi 1994. Diplomirala savremenu književnost na Univerzitetu Sapienza u Rimu. Prije nego što su bile objedinjene u zbirci, pjesme je objavljivala u časopisu Atelier (n°86) i na sajtovima: Poetarum Silva, Atelier online, Pioggia Obliqua, Patria Letteratura, Carteggi Letterari, Poesia di Luigia Sorrentino, La Tigre di Carta, Nuovi Argomenti, Le Parole e Le Cose, Nazione Indiana i mnogim drugim stranicama i blogovima.
Dolore minimo (bhs. Najmanja bol) je njezino prvo djelo, objavljuje u maju 2018. Izdavač Interlinea i prvo je djelo u stihovima u Italiji koje obrađuje tematiku transeksualnosti i rodne disforije. Uz predogovor Daicia-e Maraini i pogovor Alessandra Foa, zbirka se pojavila te ju je recenizirao veći dio nacionalnih novina, među kojima su: cui «Il Fatto Quotidiano», «La Repubblica», «La Stampa», «Il Messaggero», «Il manifesto», «Il Sole 24 ORE», «Panorama», «Il Corriere della Sera», «La Sicilia», «Cosmopolitan», «Confidenze»: na televizijskom programu Rai Uno u sklopu programa “Il Caffè di Rai Uno” kojeg uređuje Yari Selvetella.
Biografiju priredio: Matej Vrebac
Matej Vrebac (1997) – završava master studij talijanskog jezika i književnosti i komparativne književosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Bavi se književnom kritikom i prevođenjem.