U Sisku se prošle godine dogodio razoran potres uslijed kojeg se promijenila vizura grada, ali i prirode. Osim na okoliš, potres je utjecao i na ljude. Na zgradama su nastale pukotine, a u tlu rupe. U ljudima se pojavila trauma, ali i veća svijest o pripadanju gradu kao prostoru i zajednici ljudi. Estetski shvaćene, ove pukotine i rupe mogu biti produktivne. One mogu poslužiti kao katalizatori estetske obrade traume, ali i biti percipirane kao simboli mogućnosti otpora, rasta, međusobne komunikacije, solidarnosti i empatije.
Potaknuti posljedicama potresa koje i dalje traju u Sisku i na Baniji, Alma Trauber iz sisačke gradske galerije Striegl, Marija Dejanović, pjesnikinja koja je odrasla u Sisku, te sisački fotograf Dorijan Šipuš, pokrenuli su multimedijalni i interdisciplinarni projekt s međunarodnim sudjelovanjem i suradnjom s relevantnim domaćim i inozemnim časopisima. Jedan od rezultata projekta je i izložba u Galeriji Striegl. Izložba donosi vizualno-tekstualni rad s tekstovima Marije Dejanović i fotografijama Dorijana Šipuša kao odgovora na potres – shvaćen doslovno i metaforički. Pozvane autorice i autori čiji tekstovi su također predstavljeni ovim projektom su: Ines Kosturin (Petrinja), Iva Damjanovski (Makedonija), Alen Brlek (Hrvatska), Tijana Rakočević (Crna Gora), Hristos Armando Gezos (Grčka) i Branka Selaković (Srbija). Tekstovi tematiziraju potrese, pukotine i rupe – shvaćene metaforički ili doslovno. Dizajn izložbe potpisuje sisački međunarodno renomirani grafički dizajner Sven Sorić.
Iskustvo potresa je osobno, ali i kolektivno. Ono ima izvor u epicentru potresa, stoga je lokalno, ali nadilazi granice jer je potresa mnogo i događaju se diljem planeta. Takvo iskustvo, koje proizlazi iz traume, može biti okidač za proces introspekcije, ali i za izražavanje solidarnosti. Cilj nam je bio uključiti lokalnu zajednicu u rad Galerije, omogućiti iskaz međunarodne solidarnosti upućen stanovnicima Siska i Banije, ali i upozoriti nadležne instance da problem obnove Siska i Banije i dalje postoji.
I rupe i pukotine shvaćene su u interrelacijama smještenima između naizgled izričite dokumentarnosti fotografije i metaforičnog i evokativnog jezika materijaliziranog riječju/stihom. U tom prostoru ovi fragmentarno obuhvaćeni motivi i isječci zaokružene tekstualne misli postaju mjesta prepoznavanja, poprišta kolektivnih i zajedničkih pitanja koja ne tonu u beznađe, već otvaraju prostore optimizma i daju razloge za ostajanje“.
Projekt je realiziran uz potporu Grada Siska i Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.